BLOG POST
23. april 2021.
Žene u makedonskim TV debatama tokom pandemije Covid-19 2020. – oličenje rodne nejednakosti
BLOG POST
23. april 2021.
Žene u makedonskim TV debatama tokom pandemije Covid-19 2020. – oličenje rodne nejednakosti
Izvor: Telma TV
Projektna asistentica
Institut za evropsku politiku (EPI), Skoplje
Od pojave prvog slučaja koronavirusa u Sjevernoj Makedoniji 26. februara 2020. godine, nakon čega je uslijedilo proglašenje prvog vanrednog stanja 18. marta 2020., mediji redovito izvještavaju o različitim aspektima pandemije COVID-19 koja se pored eskalacije u zdravstvenu krizu, pretvorila i u socioekonomsku i humanitarnu krizu sa snažnim negativnim implikacijama na rodnu ravnopravnost i daljim produbljivanjem efekta postojećih nejednakosti.
Žene se u krizi suočavaju s mnogim problemima koje su vrijedne medijske pažnje. Međutim, analiza ključnih debatnih emisija u zemlji 2020. godine tokom koronavirus krize „Off-Air: Zastupljenost spolova u makedonskim tv emisijama tokom pandemije COVID-19 2020“, koju smo Elena Danova i ja objavile u izdanju Civil Rights Defenders, potvrdila je da, u skladu s prethodno uspostavljenom praksom, pandemija potvrđuje dugotrajnu prazninu u zastupljenosti spolova u medijima. Ova pitanja se rijetko razmatraju i prenose iz rodne perspektive, a upotreba žena kao izvora stručnosti u raspravama o različitim aspektima pandemije vrlo je mala.
Šta nalazi pokazuju?
Za početak, analiza pokazuje da su žene uglavnom bile odsutne i kao kategorija ili grupa i kao pojedinci. Što se tiče potonjeg, što je bio češći slučaj, žene su gotovo uvijek bile pozivane da govore u kontekstu svog rada kao nositeljice javnih funkcija i predsjednice određenih organizacija/udruženja. Prva je bila uglavnom ograničena na privatnu sferu, pa kad su žene bile dio tema o kojima se raspravljalo u raspravama, teme su opet bile usredotočene na tradicionalne odgovornosti brige koje se pripisuju ženama – na žene i reprodukciju.
Iako su nejednakosti između muškaraca i žena u zemlji posebno istaknute kada je u pitanju ekonomski status i pristup finansijskim resursima a žene su najveći broj medicinskih radnika (72,29%), evidentno izostajanje rodne i debate usmjerene na rodnu ravnopravnost tokom analiziranog razdoblja najviše je zabilježeno u raspravama o ekonomskoj krizi izazvanoj koronavirusom i epidemiološkom situacijom te upravljanju krizama od strane zdravstvenih vlasti. Izostanak rodne dimenzije zabilježen je i na temama koje raspravljaju o restriktivnim mjerama koje su predsjednik države i vlada poduzeli za suzbijanje virusa, iako su one donijele specifične poteškoće i prijetnje za žene (poput rada iz kuće i kod kuće, neplaćenog rada na njezi i povećana opasnost od nasilja u porodici). Iako su se žene spominjale kao zdravstvene radnice, radnice u tekstilu i kao neformalne radnice, nije bilo daljnje rasprave o horizontalnoj segregaciji ili bilo kojim drugim mogućim posljedicama koje proizlaze iz osovine rodne nejednakosti.
Naše istraživanje je kroz brojeve pokazalo da je od ukupno 535 emitiranih debatnih emisija 290 (ili 54%) pokrivalo teme povezane s koronavirusom, a od 636 gostiju koji su učestvovali u tim emisijama, samo 136 su bile žene (ili 21%). Uz to, spol novinara nije pravio razliku u brojevima, s obzirom na činjenicu da, iako je novinarstvo u Sjevernoj Makedoniji pretežno ženska profesija i 67% debatnih programa koji pokrivaju teme koronavirusa, žene su vodile, ipak, 46% od programa bili su „manels“ – tj. potpuno muški paneli.
Konačno, ovaj „rodno-slijepi“ ili „rodno-neosjetljivi“ pristup primijećen je i u korištenom jeziku. Ovaj propust prikriven je upotrebom naizgled rodno neutralnog jezika, što je zapravo oblik diskurzivnog isključivanja žena i oblik poništavanja rodnih razlika. To postaje posebno očito jer se oblik imenice množine u ženskom rodu, iako dio standardiziranog makedonskog jezika, koristio samo u odnosu na određene profesije koje slijede horizontalne obrasce segregacije, poput nastavnika, medicinskih sestara, higijeničara, tekstilnih radnika.
Put naprijed
Da se ne bi ponovili ovi nalazi koji godinama karakteriziraju makedonske medije, medijski radnici trebali bi povećati napore na izgradnji kapaciteta, prije svega kroz rodnu svijest, rodnu zastupljenost i rodno osjetljivu jezičku obuku za podizanje novinara i proizvođača. Samoregulativni akti medija, poput internih kodeksa ponašanja / etike i postupaka unutrašnjeg nadzora, trebali bi sadržavati jasne i efikasne klauzule o rodnoj zastupljenosti i rodnoj ravnopravnosti koje će se također uzeti u obzir u razvoju programa, kao i u njihovom administrativnom i finansijskom planiranju. Pored toga, trebali bi strogo izbjegavati programe u kojima ne postoji zastupljenost ravnoteže spolova (kao što su „maneli“) i trebali bi imati za cilj identificirati i razbiti vlastite pristranosti prema i /ili praksi gledanja na žene kao na manje vrijedne izvore stručnosti u odnosu na muškarce. Na primjer, to bi se moglo postići razvijanjem i redovnim ažuriranjem popisa stručnjaka proširujući ih stručnjacima koji nisu cis-ljudi.
I na kraju, ali ne manje važno, sve gore spomenute preporuke u potpunosti se primjenjuju i u odnosu na trans * i ne-binarne stručnjake i zajednicu koji su trenutno gotovo potpuno nevidljivi.
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 45 29 323
Ovaj portal je nastao u okviru projekta „Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih“. Ovaj projekat podržava Evropska unija, kroz program „Еvropa za građane i građanke“ Izvršne agencije za obrazovne, audio-vizuelne i kulturne politike.
© Think for Europe Network
2021.
@ThinkForEurope
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 40 82 265
secretariat@thinkforeurope.org
ThinkForEurope
Share this entry