ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

24. februar 2021.

EDA AGA

Okoliš može opstati bez nas, ali mi ne možemo opstati bez nje. Svako od nas djeluje unutar svoje sredine tokom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Sve što ima direktnu vezu s ljudima neosporno utiče na okoliš. Svakim danom postajemo sve neodgovorniji u pogledu zaštite okoliša – čini se da se brinemo o njemu, ali ga zapravo uništavamo.

Fokusirajući se sve više na ambiciju o tome kako zaraditi što više novca, ljudska bića ne obraćaju pažnju na uticaj koji njihovo ponašanje ima na okoliš. Uslovi okoline i kvaliteta života se pogoršavaju, zagađenje tla, vode i zraka negativno utječe na njih, dok se ekosustavi i prirodna staništa životinja i biljaka postupno uništavaju. Štete u flori i fauni dovode do degradacije rezultirajući gubitkom dragocjenih aspekata okoliša. Uvidjevši važnost okoliša javlja se potreba da ga se štiti i brine što je više moguće, ali nažalost, ne razumijemo koliko štete nanosimo, kako sebi i svojoj budućnosti, tako i svojim potomcima. Bez obzira na upotrebu zemljišta u korist ljudskih interesa, troškovi zaštite okoliša mogu se svesti na minimum kako bi se spriječila šteta po okoliš. Zagađenje okoline nastaje kada je prirodna površina zemlje oštećena industrijskim, komercijalnim, poljoprivrednim ili domaćim aktivnostima.

Jedan od najučinkovitijih načina da se rizik od uništavanja okoliša svede na minimum je organizirano upravljanje otpadom, ali i korištenje zemlje i odgovarajuće poljoprivredne prakse na najmanje štetan način. Tehnologija, zahvaljujući svojim dostignućima u svim poljima, može učiniti da se ovi mehanizmi dovoljno dobro razviju, da se vrate svojoj ulozi u zaštiti okoliša. Svjesni smo da su slučajevi zagađenja okoliša u raznim oblicima brojni i da se svi ljudi ili institucije ne ponašaju odgovorno kako bi to spriječili.

Neki pokušavaju razviti aktivnosti zaštite okoliša, dok drugi okoliš iskorištavaju na dosta brutalan način. Na primjer, uništavanjem kanjona za izgradnju hidroelektrana ili pretvaranjem rijeka u brane ili deponije smeća. To čine tako što zaboravljaju kakvu vrijednost ili bogatstvo koje ta mjesta mogu nositi i da ih sutra uz malo ulaganja i s pažnjom, a ne uništenjem, pretvore u glavnu turističku atrakciju. Danas je malo javnih prostora za mlade koji omogućavaju zajedničko provođenje vremena, pa čak i ono malo prostora koje možete pronaći mogu biti usmjereni prema planu koji će se u potpunosti izbrisati sa karte. Ovo ostaje problem ne samo za mlade, već i za bilo koju drugu dobnu skupinu koja ima pravo na pristup javnim rekreacijskim prostorima.

Društva širom svijeta suočavaju se s različitim problemima poput ekonomskih, socijalnih, kulturnih i političkih. Međutim, problema vezanih za okoliš sjetimo se samo određenih datuma koji su simbolični za samu zaštitu okoliša. Bilo koji drugi dan, okoliš ostaje izvan fokusa do trenutka kada će biti prekasno za poduzimanje bilo kakvih radnji da je spasimo i mi sami. Kao i za sve ostalo, mi znamo njenu vrijednost samo kad je izgubimo. To se događa sa okolišom. Mi smo ti koji to vodimo u ovu fazu, uništavamo budućnost svih ne znajući da neće biti druge šanse za povratak. Stoga moramo povećati našu društvenu i ličnu svijest da bismo se više fokusirali i brinuli o svom velikom domu, okolišu.