„Niko nije rođen s mržnjom prema drugoj osobi zbog boje kože, porijekla ili vjere. Ljudi uče mrziti, a ako ih se može naučiti da mrze, može ih se naučiti i da vole, jer ljubav je puno prirodnija ljudskom srcu od njezine suprotnosti.“ – Nelson Mandela
Na početku, treba napraviti razliku između govora mržnje i slobode govora. Sloboda govora je sloboda pojedinca da izrazi vlastita mišljenja i stavove bez straha da će ga neko u tome spriječiti ili kazniti. Govor mržnje se definiše kao svaka vrsta komunikacije koja neku osobu ili grupu omalovažava na osnovu nekih karakteristika kao što su nacionalna i etnička pripadnost, rasa, pol, religija ili neka druga karakteristika. Govor mržnje, po zakonu, predstavlja svaki govor, gest, ponašanje, pisanje ili prikazivanje koje je zabranjeno, jer ne smije da podstiče predrasude ili nasilje protiv pojedinca ili grupe ili jer može omalovažavati ili zastrašivati pojedinca ili grupu. Govor mržnje može da bude direktan – konkretnim pozivanjem na nasilje i indirektan – širenjem neistina. Razlikuje se više oblika sadržaja, grupa žrtava, obrazaca i metoda plasiranja govora mržnje.
Govor mržnje možemo da nađemo na različitim komunikacionim platformama, kao npr. blogovi, društvene mreže, kao i neke web stranice koje su posvećene govoru mržnje, u video igricama, muzici ili video sadržajima. On može poprimiti dirketniji oblik u privatnim porukama ili elektronskoj pošti. Danas, kada možete biti bilo ko, a istovremeno niko, govor mržnje je učestaliji nego ikada prije. Mogućnost anonimnosti na društvenim mrežama, daje ljudima smjelost da izražavaju svoje stavove “bez straha”.
Nasilje počinje upravo u komunikaciji i treba se djelovati prema uzroku, tj. razumijeti komunikacioni proces koji je krenuo pogrešnim tokom kako bi se spriječilo nastajanje nasilja uopšte. Sam govor mržnje se smatra sredstvom za ometanje osnovne komunikacije u cilju donošenja racionalnih odluka . On direktno utiče na emocije učesnika u komunikaciji i ovakav govor potpomaže donošenju iracionalnih odluka i samim tim akcijama koje mogu da dovedu do nasilja. Govor mržnje kod primalaca poruke može da izazove strah, ali ponekad i prezir ili bijes prema pošiljaocima poruka i zato je govor mržnje sredstvo za podsticanje ili izazivanje društvenih sukoba.
Mali broj ljudi se danas bavi ljubavlju, iskrenošću i dobrotom, uglavnom se bave mržnjom, iako se ljudi u osnovi rađaju dobri. U današnjici ovaj govor je toliko prisutan u našem društvu da ga možemo posmatrati kao društvenu devijaciju, tj. bolje rečeno sistematsku devijaciju. Jednostavno živimo u svijetu u kom su ljudski izlivi mržnje postali jednako važni kao informacije koje dobijamo. Živimo u jednom polarizovanom svijetu u kojem rijetko dobijamo informacije, a uglavnom dobijamo emocije, a kad primamo emocije imamo više polova koji mogu biti pozitivni i negativni.
Da bi se suzbio govor mržnje mediji moraju da poštuju standard i moraju da poštuju etički kodeks koji reguliše njihovo ponašanje i treba adekvatno kazniti one koji šire govor mržnje.
Share this entry