„Idem malo na svjež vazduh“, volimo često da kažemo a onda izađemo vani i udišemo sve osim čistog vazduha.
Crna Gora je ekološka država, makar na papiru i visoki zvaničnici vole to da ponavljaju. No, realnost je drugačija. Crna Gora je zemlja u kojoj se građani bore za rijeke, šume, jezera i more.
Nekome iz razvijenijih krajeva će biti jako teško da razumije da u jednoj maloj državi „branimo“ sva njena prirodna bogatsva i životne i resurse. Možda će im biti smiješno, možda tužno.
„Stop bušenju Jadrana“, „Ni kap u cijevi“, „Držati uspravno“ samo su neke od parola koje su obilježile protekle godine. Građani Crne Gore trudili su se da ne daju bagerima da unište rijeke, šegama da sijeku drveće, bušilicama da unište morsko dno.
Ko brani prirodu i životnu sredinu u svijetu, taj je heroj. Ko je brani u Crnoj Gori, taj gubi vrijeme. U svijetu dobije mnogo pratilaca na društvenim mrežama, pa čak bude i nominovan za Nobelovu nagradu. U Crnoj Gori dobije krivičnu prijavu.
Neka ostane otvoreno pitanje da li je Crna Gora zaista ekološka ali činjenica je da ima mnogo onih koji se trude da tako bude. Ljudi koji grle drveće, pozivaju na javne dijaloge, rade na podizanju svijesti i na terenu, u prirodi, čuvaju ono što im je priroda podarila.
Između crnogorskih planina i mora brojna su prirodna bogatstva. Ipak, nad njima se sve češće izvije taman oblak kao rezultat nemarnosti. Uskoro će se i more zamutiti u potrazi za naftom. Investitori i nadležni su neumorni u potrazi za zaradom, a aktivisti istrajni u svojoj borbi da sačuvaju najljepše i najvrijednije djelove zvoje zemlje.
Kada kažem ekološka Crna Gora ne pomislim na parkove i dobre poteze donosioca odluka već na ljude koji za sobom ponesu smeće u kantu, ljude koji spavaju na planini kada je temperatura ispod nule ne bi li je zaštitili od onih koji treba njih da štite. Pomislim na sve građane koji razumiju da jedna zgrada više nije vrijedna ako ćemo imati sto drveća manje. A naša zemlja ima mnogo takvih ljudi.
Ali, da je eko-aktivista biti lako, eko-aktivista bi bio svako.
Mnogo je i onih koji to ne razumiju. Mnogo je onih koji brojne kese otpada ostavljaju na ulici, mnogo je onih koji ne mare da li će u zemlji biti jedna rijeka manje, dva jezera manje, ili stotinu stabala manje. Upravo zbog toga je bitka ekološkog aktivizma jedna od najtežih u Crnoj Gori-jer je bijemo jedni među drugima.
Eko-aktivizam u našoj državi je konkretan i eko-borbe najčešće se tiču određenog slučaja. Borba protiv izgradnje vojnog poligona na Sinjajevini, protesti protiv izgradnje mini hidroelektrana, kampanja protiv krivolova u Skadarskom jezeru itd.
Ono što nam fali jeste pridruživanje globalnim ciljevima i idejama. Reciklaža i upotreba sekundarnih sirovina u Crnoj Gori je apstraktan pojam. Neka naselja jedva da imaju i kontenjer, a kamoli reciklažni centar. Upotreba solarne energije za nas je, čini se, viša filozofija. Gorivo je sve skuplje, ali neka, automobil mora nekako da ide.
Baš zbog toga je eko-borba neprestana. Ono što je dodatno otežava jesu zatvorena vrata nadležnih institucija, neotvoreni mailovi, nepročitana pisma i neodgovoreni pozivi za kompromis i dijalog.
Kultura 21. vijeka naučila nas je da ništa nije vrijedno činiti ako se ne isplati. Ta „isplata“ često je u vidu novca pa životnu sredinu niko ne vidi kao značajno bogatstvo već kao investicionu priliku i parče neiskorištene zemlje. Eko-aktivisti su ti koji gledaju drugačijim očima i osjećaju drugim čulima.
Ekološka borba je teška. Nepredvidiva i iscrpna. Zato ekološki aktivisti zaslužuju posebno uvažavanje i poštovanje. Crna Gora ima mnogo svojih „Greta Thunberg“, ali nema ko da ih podrži. Naši eko-aktivisti rade i čuvaju sredinu sami, po danu, noći, snijegu i suncu. Ako iz svoje borbe izađu kao pobjednici tada se njima ponosimo a ako ne uspiju u njoj, to su neki „hipici“ koji nijesu imali pametnijeg posla.
Crna Gora neće zaista biti ekološka sve dok se njihov glas jasno ne čuje i uvaži. Ko zna, možda se to desi u bliskoj budućnosti? Do tada, ostaje nam da zajedno sanjamo taj zeleni san pravih vrijednosti.
Autorka teksta je takođe i novinarka portala PCNEN.
Share this entry