BLOG POST
11. februar 2021.
Populizam: Politika za sirotinju
BLOG POST
11. februar 2021.
Populizam: Politika za sirotinju
Izvor: Financial Times
Istraživač
Vanjskopolitička inicijativa – VPI BH
Demokratija je oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili indirektno većina njenih građana, a populizam je način politike koji prikazuje bliskost narodu i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Iako populizam kao pojam postoji cijelo jedno stoljeće, dakle, nije ništa novo, još uvijek nije precizno određena granica između politike i populizma, tj. kada politika postaje populizam.
Populizam može biti autoritarni ili demokratski. Demokratski populizam obično kritikuje političko predstavljanje i sve mehanizme koji služe kao posrednik između vođe i naroda ili vlade, a onaj autoritarni se obično vrti oko karizmatičnog lidera koji se predstavlja utjelovljenjem volje naroda i u takvoj konstelaciji političke stranke gube smisao, a izbori služe samo da bi se potvrdila pozicija lidera. Neke forme autoritarnog populizma koriste nacionalizam, rasizam, teorije zavjere ili viktimizaciju marginilizovanih grupa da bi konsolidirale moć vođe, skrenule pažnju javnosti sa njegovih neuspjeha ili da bi on naroda sakrile prirodu njegovog vodstva ili prave razloga ekonomskih ili socijalnih problema.
Pojedini autori konstatuju da populizam ima dvije strane – prva se zasniva na socio-ekonomskim razlozima, a druga na identitetu, obično etničkom ili nacionalnom. Međutim, kako je politika opšti pojam koji obuhvata i lijevu i desnu orijentaciju, tako postoje i lijevi i desni populizam. Argument za ovu tvrdnju je jednostavan – recept oba populizma je isti: ciljna grupa su uglavnom siromašni i neobrazovani, zapaljiva retorika koja cilja na emociju glasačkog tijela i vječna podjela na “nas” i njih”. “Mi” smo to glasačko tijelo, a “oni” su, zavisno od orijentacije populizma i političkog sistema gdje se on javlja, bogata ili vladajuća elita, druga/e etnija/e ili druga/e nacija/e. Ne treba zanemariti ni činjenicu da populizam često kombinuje elemente ljevice i desnice i iz toga možemo zaključiti da populizam nema pravu orijentaciju ili ideologiju, samo je prilagođen krajnjem korisniku – populisti svojim poklonicima govore ono što ovi žele da čuju.
Ako želite da znate kako populizam izgleda u praksi, dovoljno je da pogledate političke skupove Donalda Trampa, koji je divan primjer populizma. Zatim, tu je i kampanja za Brexit koja je obilovala lažima, manipulacijama i teorijama zavjere i koja je na kraju izgurala Veliku Britaniju iz Evropske unije. Šta ove dvije pojave imaju zajedničko? Osim slične kose obojice lidera (Trampa i Džonsona) koja asocira na plastove sijena u življim nijansama, zajedničko im je i to što njihovim glasačima uopšte nije bilo bitno što se ispostavilo da su “alternativne činjenice” zbog kojih su glasali bile sasvim obične laži, oni bi to sve ponovili. Dokaz za to je broj glasova Trampa nakon posljednjih predsjedničkih izbora u SAD-u – dobio je 10 miliona glasova više ne 2016. godine, uprkos svim neispunjenim obećanjima.
Zašto je populizam loš? Postoji više odgovora na ovo pitanje. Prvi je sigurno mržnja koju on rađa – mržnja prema imigrantima, prema drugoj boji kože, prema drugačijim imenima. A drugi je malo perfidniji. Trebamo biti svjesni da su svi uspjeli politički sistemi koji su se oslanjali na populizam, skoro bez izuzetka, rezultirali autokratijom, a neki i ratovima na globalnoj skali, kao što je to bio slučaj sa Drugim svjetskim ratom.
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 45 29 323
Ovaj portal je nastao u okviru projekta „Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih“. Ovaj projekat podržava Evropska unija, kroz program „Еvropa za građane i građanke“ Izvršne agencije za obrazovne, audio-vizuelne i kulturne politike.
© Think for Europe Network
2021.
@ThinkForEurope
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 40 82 265
secretariat@thinkforeurope.org
ThinkForEurope
Share this entry