ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

3. septembar 2021.

Dan života i smrti

Autor: Miona Joksimović

26 godina, master studentkinja srpske književnosti

Tačno je podne. Divan letnji dan. Linija života polako dogoreva.

Topi se na junskom suncu, kao i asfalt pod nama. Stajao sam uspravno kada sam otišao. Pamtiće ljudi još mnogo godina. Govoriće o meni. Vodiće proteste zbog mene.

Kažu da sam otišao prerano, ali ja ne mogu da sudim. Ja sam samo nemi svedok koji postaje deo prošlosti. Ipak, ostaje nada da ću postati deo šire slike. Ne deo, ali delić od kog kreće promena.

Godinama stanujem u istom kraju, u istoj ulici. Posmatram ljude koji se menjaju. Ulicu koja se menja. Sekunde postaju minuti, minuti se prelivaju u sate, sati teku danima. A dani…Dani postaju nešto više. Sve dok ne počne nova godina, nova sezona, novo godišnje doba, decenija, vek. Vreme je za mene ciklus. Sitni delovi koji se ponavljaju. Žuto sunce, narandžasta gomila lišća, beli pokrivač, zeleni pupoljci. Sa suncem je počelo, sa suncem se i završava.

Dva nepoznata čoveka izvršitelji su odluke o mojoj smrti. Imao sam samo pedeset godina kad sam otišao. Potpuno zdrav platan. Nikome na smetnji, nikome na teretu. Ja i ostali platani iz ulice činili smo najlepši drvored u čitavom gradu. Leti hlad, zimi idilična slika. Dom mnogih ptica, večni spomenici mnogih događaja. Rasli smo zajedno, a sa nama je rasla i ulica, kraj, grad. Kao što je moja linija života naglo prekinuta, naglo je prekinut i drvored. Njegov tok, objedinjeni život, zauvek su narušeni. Previše je bilo stradanja među našom vrstom. Drvoredi, parkovi, šumarci, šume i prašume postajale su opusteli prostori. Mesta nepogodna za život, zemlja suva, vazduh osiromašen kiseonikom. Delići naše Zelene planete gube zelenu boju. Kako onda naša planeta i dalje može da se naziva zelenom? Ljudi su ti koji su joj dodelili takav epitet. Ti isti ljudi, polovinom prošlog veka, počinju nekontrolisano da uklanjaju sve to zelenilo širom planete. Još pola veka kasnije, shvataju da su napravili veliku grešku. Decenijama prave kongrese, sporazume, dogovore, a sve u cilju da povrate zelenilo, koje su sami uništili.

Da li je moguće da su razlike među našim vrstama nepremostive? Raznolike su i naša i vaša vrsta. Međutim, svako ima svoju ulogu i svaki mali doprinos veliki je za svet. Mnogo dobroga možemo da učinimo jedni za druge. Sa druge strane, svaka naša smrt sutra donosi smrt nekome vašem. Vazduh postaje zagađeniji, ljudi bolesniji. Krug smrti se nikada ne zatvara. Jedan platan postaje spomenik za svako nepravedno posečeno drvo. To mesto postaje mesto okupljanja ljudi koji se bore za pravdu. Ljudi koji se bore za život i zelenilo, ljudi koji se bore za budućnost. Verovanja i simbola nikada nije falilo na ovim prostorima. Međutim, ako ne budemo vodili računa, nedostajaće zelenila, ljudi, i na kraju neće biti nikoga ko veruje u bolje sutra.

Tako jedan Vidovdan postaje moj poslednji dan….

*Priča je napisana povodom seče zdravog platana, koja se odigrala 28. juna 2021. godine u Pančevu, Srbiji.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Оставите одговор