INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

U savremenom društvu se gotovo stalno govori o slobodi mišljenja i slobodi govora, i kako su to odlike demokratskog režima. Te slobode omogućavaju građanima da ne robuju tuđim stavovima i idejama već da formiraju svoje, jer nije pravično nametati svoj stav bilo kome, a pravda ide ruku pod ruku sa slobodom. Međutim, ono čemu se ne posvećuje pretjerano puno pažnje u Crnoj Gori, jeste odgovornost koja ide uz slobodu izražavanja. A sloboda se naročito zloupotrebljava na internetu.

Doba korone, koje i dalje traje i kraj mu se još uvijek jasno ne nazire, je obilježeno intezivnom upotrebom interneta. Praćenje nastave, prisustvovanje raznim radionicama, virtuelno obilaženje popularnih turističkih destinacija –  sve su to, uz još mnoge brojne, aktivnosti koje su se 2020. godine mogle obistiniti samo zahvaljujući internetu. Prema tome, pandemija virusa korona nam je pokazala da u savremenom društvu  internet više nije nekakav luksuz, već je maltene jedna od osnovnih čovjekovih potreba. Međutim, kada upotreba nečega postane učestalija, često dođe i do zloupotrebe istog.

Internet je ljudima omogućio veći pristup informacijama, ali i dezinformacijama. Značajan obim podataka koji je dostupan na internetu su postavili neprovjereni izvori, ali prosječan čitalac ne obraća pažnju na to ko je autor teksta, jer je fokusiran na sami tekst. U čitavoj zbrci brojnih i nagomilanih informacija koje se mogu naći uz samo jedan klik, korisnik interneta često ostaje zbunjen i preplašen informacijama kojima je izložen. Ovaj fenomen je posebno došao do izražaja u proteklih godinu i po dana otprilike, kada su počele da se na internetu objavljuju brojne informacije o virusu korona. Ne samo što su ljudi ostajali kod kuće jer je pojava novog virusa primorala da se sve zatvori i da ljudi budu oprezniji nego ranije pri bilo kakvom kontaktu s drugima, već su ljudi, tako zatvoreni, ostali elektronskim putem izloženi sve većem broju i informacija i dezinformacija, i polako postajali preplašeni, a i psihički sve nestabilniji. Dakle, zloupotrebljena sloboda govora na internetu je postala značajan izvor problema običnog čovjeka.

Poslije karantina, na internetu su izbile brojne neprovjerene priče i o vakcinama. Crna Gora već nekoliko mjeseci promoviše vakcinaciju protiv virusa korona kroz različite medije, ali je odaziv i dalje relativno slab. Isto kao i za sami virus, i za vakcine su objavljene brojne izjave koje su dodatno preplašile narod, stavljajući mnoge u prilično nezgodnu poziciju gdje moraju da razmisle da li je njihov strah od vakcine veći od straha od virusa, i da li vrijedi rizikovati biti zaražen virusom svake godine, s obzirom na to da antitijela traju samo određeni period.

Na kraju, ko su ti mediji koji plaše ljude? Uglavnom se radi o tabloidima koji se objavljuju i u elektronskoj i u štampanoj formi, ali su i društvene mreže od ogromnog značaja. Društvene mreže omogućavaju korisnicima da objave svoje stavove bez gotovo ikakve cenzure, a da pritom izbjegnu ostavljanje ličnih podataka. Uzmimo na primjer Fejsbuk. Korisnik ove društvne mreže ima slobodu da upiše bilo koje ime kao svoje korisničko, kao i da za profilnu sliku stavi sliku koja uopšte nije njegova. Osoba je slobodna da na društvenim mrežama napravi sliku o sebi kakva se njoj dopada, i da otvoreno iznosi stavove za koje bi u svakodnevnom životu možda bila osuđivana. Ali pored toga što je internet dopustio građenje virtuelnog identiteta osobe, koji može biti u potpunosti nezavisan od identiteta u stvarnom životu, internet je ostavio i prostora za govor mržnje. Iako korisnik ima mogućnost da blokira drugog korisnika, nelagoda i strah su neizbježni u situaciji gdje jedan korisnik doživljava da mu bude prijećeno i da bude vrijeđan zbog različitog mišljenja.

Zaključno s tim, pitanja koja se nameću pojedincu jesu: Da li mogu da stanem iza svojih riječi? Da li je moralno to što objavljujem određeni sadržaj na internetu? Da li rizikujem da upadnem u neprijatnu situaciju zbog svog stava? Da li rizikujem da ostavim drugog u neprijatnoj situaciji zbog svog stava? Ovo su sve pitanja koja ostavlja sloboda govora na internetu, i na koja bi odgovorna osoba trebala da pokuša da odgovori. Problem nastaje kada osoba prihvata slobodu, ali ne i odgovornost koju ona traži. A kako se sloboda ne može, a ni ne treba, ograničiti, ostaje nam samo da pazimo ko je autor objava koje čitamo, i da čuvamo kritički osvrt na ono što pročitamo.