BLOG POST
8. februar 2021.
Da li Google zagloopljuje? I koliko?
BLOG POST
8. februar 2021.
Da li Google zagloopljuje? I koliko?
DUŠKO LOPANDIĆ
Član Saveta
Centar za evropske politike – CEP
Evolucija čoveka je oduvek bila povezana sa razvojem alata koji su na neki način predstavljali produženje ili jačanje njegovog tela, u prvom redu udova i mišića. Tako su kameni nož, štap, motika, koplje ili strela ojačali i produžili ljudsku ruku. Alatke i mašine su povećavale čovekovu snagu, a životinje, poput konja ili prevozna sredstava, od čamca, kola do aviona, njegovu brzinu. Dvogled, lupa, mikroskop, teleskop, megafon, mikrofon…sve su to načini da ojačamo i povećamo domet naših prirodnih sposobnosti, poput čula.
Ako je uspon ljudskih sposobnosti bio blisko povezan sa izuzetnim talentom naše vrste da u svoje svrhe koristi okolinu – predmete i životinje – i da stvara oruđa koja će izuzetno povećati našu fizičku snagu i silu, nešto sporija je bila evolucija pomagala koja bi bila povezana sa glavnom osobinom naše vrste koja nas odvaja od naših rođaka životinja – svesti i misli – tj. sa funkcijom glavnog organa homo sapiensa: mozga.
Ovde ćemo preskočiti zanimljivo pitanje o korišćenju prirodnih droga kao načina kojim su šamani, čarobnjaci i prvi sveštenici pokušavali da uzdignu ili izmene svest i pronađu posebne puteve za dosezanje suštine stvari ili nadčulnog sveta, onoga što se nalazi s one strane zapažanja svakodnevnice.
Korišćenje brojeva, tj. matematike, kao i pronalazak pisma – otkrića koje se iz ugla evolucije desilo takoreći juče– bili su velike etape u razvoju pomagala koja su predstavljale neku vrstu alatki za rad mozga, odnosno za njegovu sposobnost da spozna okolinu i svet.
Iako je pismo predstavljalo veliku etapu u razvoju kulture i civilizacije, još se Platon žalio na njegove negativne posledice po ljudsku misao. „Ako ljudi nauče da pišu, usadiće zaborav u svoje duše“, kaže se u Fedri. više neće koristiti memoriju jer će se oslanjati na ono što je zapisano.“ Platon, međutim, ide i dalje i ističe da zabeležena misao postaje zaleđena misao, tj. misao koja je prestala da razmišlja. On poredi zapis sa slikom: ni jedno ni drugo vam neće odgovoriti ako mu glasno postavite neko pitanje. Stoga je živa misao samo ona koja je izgovorena. Jedino se kroz direktnu komunikaciju, tj. razgovor i živi filozofski dijalog može prići istini, smatrao je Platon.
Sa novim informativnim i komunikacionim tehnologijama, poput interneta, kompjutera i pametnih telefona – a da ne govorimo i o tzv. veštačkoj inteligenciji – dolazi do nove revolucije u evoluciji ljudske vrste – u prvom redu na kognitivnom planu, tj. planu opažanja, svesti i misli. Ono što nazivamo virtuelna stvarnost, predstavlja donekle odgovor na Platonovu zamerku: pisana reč je sa internetom i društvenim mrežama, prešla sa papira na ekran i – oživela. Od sada, pisani zapis vam može i odgovoriti na pitanje, ako mu ga uputite na pravi način.
S druge strane, nema sumnje da nove tehnologije utiču na svoj način, kako na opažanja okoline, percepciju stvarnosti, tako i na način na koji se naš mozak ponaša i kako zaključuje. Koliko internet i razni informatički alati, poput nekog virtuelnog super-koplja, omogućava da informacije, misli, ideje dobacimo brže i dalje, toliko on može da deluje u pravcu neke vrste duhovnog opuštanja i misaone lenjosti, slabljenja naših moždanih sposobnosti da koristimo i razvijamo svoje prirodne algoritme, koje nazivamo misaone asocijacije.
Čovek je, poput svake druge životinje, prirodno lenj (što je logično, jer se time štedi telesna energija) osim ako ga okolnosti (u načelu, potraga za hranom kao i polni podsticaj za obnavljanjem vrste) ne teraju u suprotno.
Kao što su kočije i kola uticali da čovek manje hoda pa time i manje koristi svoje donje udove, tako i alatke sa interneta utiču da se neke od prirodnih sposobnosti mozga smanjeno ili nikako ne koristimo. Da li još ima ljudi koji napamet mogu da izgovore Gorski vijenac, Kuran ili na stotine narodnih epskih pesama? I ako takvih ljudi još ima, koliko će ih biti u narednim generacijama, zagledanim u ekrane svojih telefona i računara?
Sklonost interneta da nam „pomaže“ tako što indirektno ulenjuje naše moždane aktivnosti, možemo da primetimo, ne samo u slučaju memorije, već i na svakom drugom koraku. Na primer: sa GPS tehnologijom naša sposobnost pamćenja i snalaženja u gradskom prostoru (prilikom vožnje, korišćenja mape i sl) drastično se smanjuje; sa googlom, wikipediom i sličnim izvorima informisanja i internet pretraživačima naša prirodna sklonost ka istraživanju i traganju za informacijama, smanjuje se u začetku, a potencijalna radoznalost se utupljuje; način korišćenja novih tehnologija utiče i na smanjenje i skraćivanje pažnje i koncentracije kada se razmišlja ili debatuje o nekoj temi; sa ogromnom količinom informacija i podataka kojima smo zapljusnuti, naš način čitanja i analize infromacija postaje sve površniji; sa novim funkcijama pisanja, koje omogućuju računari, poput cut i paste (npr. preuzimanje nekog ranijeg teksta radi korišćenja u novom zapisu), naša sklonost za produbljenije i raznovrsnije razmišljanje i tumačenje stvari putem pisanja, smanjuje se, umesto da jača, itd.
Američki istraživač N. Kar je još pre desetak godina u knjizi Plitko skrenuo pažnju da čitanje na internetu negativno utiče na naviku tzv. dubokog čitanja (koncentrisanog čitanja dužih tekstova), a onda i dubokog razmišljanja.
Stoga možda i nije čudo da se po raznim društvenim mrežama tako lako i brzo šire sve vrste lažnih vesti, poput neobičnih teorija zavere i drugo, od pokreta protiv vakcinisanja, do teorije o Srbima kao „narodu najstarijem“ koji se nikada nije selio, već je na Balkanu odvajkada. Neka vrsta nekritičnosti koju indirektno podstiču inteternet tehnologije mogu da doprinesu i mnogo ozbiljnijim manipulacijama, kako se to već primeti u nekim slučajevima delovanja internet kompanija (manipulacija izborima), odnosno izuzetnom porastu moći i uticaja diktatora ilirazličitih „elita uz senke“, koja na razne načine mogu da koriste masivne informacije (big data) i lakoću pristupa svakom individualnom korisniku pametnih telefona i interneta.
Još suptilniji i dalekosežniji oblik ljudske zavisnosti od funkcija internet pretraživača leže u činjenici da se nesvesno prepuštamo načine traganja putem mašinskih algoritama, umesto slobodnih misaonih asocijacija koje su proizvod i posledica slobodnih moždanih aktivnosti. Indirektno, stalna primena algoritama u istraživanju može da utiče na naš način kako povezujemo informacije i da putem asocijacija tražimo nove istine. Ovim i nesvesno postepeno prihvatamo ,mentalno „ropstvo“ od mašina.
Memorija, opažanje, snalaženje u prostoru i među informacijama, kritičnost, sposobnost asocijativnog i spekulativnog mišljenja – ove i druge kognitivne funkcije mozga bi mogle donekle da labave u prisustvu interneta i raznih informativnih alata, a posebno uz sve veću veštačke inteligencije, koja će bukvalno da osvaja čiteve oblasti ljudskog spontanog mišljenja.
Zbog toga i ne iznenađuje nedavna odluka ministarstva obrazovanja Kine da se đacima u potpunosti zabrani čak i fizičko unošenje mobilnih telefona tokom nastave u školi.
Čini mi se da se „poslednja linija odbrane“ ljudske rase nalazi u spontanosti i intuiciji, koje se najviše izražavaju kroz umetnost. Slobodno pisanje, čitanje literature, slikanje, muziciranje, pa i korišćenje programa i računara u kreativne svrhe mogu da predstavljaju branu od negativnog uticaja preteranog korišćenja internet tehnologija. Osim toga, bar privremeni odmor od zavisnosti od pametnih telefona, računara i internet veza će možda predstavljati nove oblike mentalne rekreacije, neophodne za očuvanje dobrog mentalnog stanja čoveka XXI veka.
Dr Duško Lopandić je diplomata i publicista, član Saveta Centra za evropske politike. Bio je šef Misije Republike Srbije pri EU u Briselu u periodu 2013-2016.
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 45 29 323
Ovaj portal je nastao u okviru projekta „Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih“. Ovaj projekat podržava Evropska unija, kroz program „Еvropa za građane i građanke“ Izvršne agencije za obrazovne, audio-vizuelne i kulturne politike.
© Think for Europe Network
2021.
@ThinkForEurope
Djordja Vajferta 13, 11000 Belgrade
+ 381 11 40 82 265
secretariat@thinkforeurope.org
ThinkForEurope
Podeli sa prijateljima!